Sindikat visokog obrazovanja Srbije

Osnovni podaci

Naziv Sindikata: Sindikat visokog obrazovanja Srbije
Zvanična skraćenica: SVOS
PIB: 104076458
Žiro-račun: 325-9500600022436-60
ŽR Univerzitetski odbor Novi Sad: 200-3087390101001-67
ŽR Univerzitetski odbor Niš: 200-3087390102935-85
ŽR Univerzitetski odbor Beograd: 325-9500600022437-57
Matični broj: 08849714
Šifra delatnosti : 91200
Adresa: Bulevar Mihajla Pupina 24 / I sprat
21000 Novi Sad
Faks: +381 21 456 301
email: svos@svos.org.rs
  svos.srb@gmail.com
web: www.svos.org.rs

Sindikat visokog obrazovanja Srbije SVOS prvi je granski sindikat u Srbiji čiji su svi članovi zaposleni isključivo u visokoškolskom obrazovanju Srbije.

Značajni datumi za SVOS

  • datum osnivanja SVOS: 29. 06. 2005. god.
  • upis u Registar sindikata: 29. 09. 2005. god.
  • rešenje o reprezentativnosti SVOS u oblasti visokog obrazovanja objavljeno: 14. 11. 2008. god.
  • izmenjeni Statut i naziv sindikata na Vanrednoj skupštini: 25. 03. 2009. god.
  • u Registar sindikata unet sadašnji naziv: “Sindikat visokog obrazovanja Srbije”, a zvanična skraćenica „SVOS“ nije menjana: 05. 05. 2009. god.

Sastav članstva i način organizovanja SVOS

SVOS je jedini sindikat u Srbiji reprezentativan na nivou Republike čiji su svi članovi zaposleni isključivo u državnom visokoškolskom obrazovanju, to jest u visokoobrazovnim ustanovama koje je osnovala država i čiji se rad u nastavi finansira iz budžeta Republike.
Članovi SVOS zaposleni su kako u direktnom izvođenju nastave (saradnici, asistenti i nastavnici) tako i u svim pratećim službama u visokoškolskim ustanovama (ukupna administracija, tehničko održavanje, bibliotekarski rad, marketinške službe i dr).
Organizovanje SVOS definisano je u skladu sa Statutom SVOS.

Tri osnovna nivoa organizovanja su:

I Sindikalne organizacije, osnovni nivo organizovanja u visokoškolskoj ustanovi.

II Gradski odbori, obezbeđuju povezivanje sindikalnih organizacija na nivou određenog univerzitetskog centra u Srbiji, radi usklađenijeg i efikasnijeg ostvarivanja prava članova.

III Republički organi SVOS, koje sačinjavaju:

  • Skupština, formirana od celokupnog članstva po delegatskom pri ncipu, koja bira sve ostale republičke organe u skladu sa Statutom.
  • Republički odbor, najviši izvršni organ SVOS, na čijem čelu je tročlano Predsedništvo (predsednik, zamenik predsednika, sekretar); Predsednik SVOS je po funkciji i predsednik Predsedništva
  • Statutarna komisija, koja daje tumačenje Statuta i ocenjuje usklađenost drugih akata sa Statutom, inicira i priprema nacrt novog Statuta, kao i izmene i dopune postojećeg
  • Nadzorni odbor, vrši nadzor nad imovinom i finansijskim poslovanjem
  • Predsednik, rukovodi radom Republičkog odbora, zastupa i predstavlja SVOS.

Samostalno učlanjivanje u SVOS

Pored organizovanja pojedinaca unutar sindikalnih organizacija po ustanovama, u ustanovama u kojima nije uspela da se formira sindikalna organizacija SVOS-a, pojedinci se samostalno učlanjuju u SVOS, dostavljanjem pristupnica direktno Republičkom odboru, odnosno predsedniku SVOS. Oko 3% članstva je tako učlanjeno. To na posredan način govori o postojećoj situaciji u samoj visokoškolskoj ustanovi u kojoj uprava iz različitih (a sigurno ne opravdanih razlo ga) zazire od sindikalnog organizovanja zaposlenih i time moguće kontrole sopstvenog rada od strane sindikalnih struktura. Samosvest i hrabrost pojedinaca da se i u takvoj situaciji uključe u SVOS za svaku su pohvalu.

Osobenosti rukovodećih organa SVOS-a

SVOS u svojim rukovodećim organima nema profesionalno zaposlenih ljudi. Rad u SVOS je dodatni rad u odnosu na osnovni rad koji članovi tih organa obavljaju u visokoškolskim ustanovama unutar kojih su stalno zaposleni. Po tome se SVOS razlikuje od svih granskih sindikata u Srbiji.
Članovi rukovodećih organa u SVOS direktno su uključeni u probleme zaposlenih, te stoga:

  • direktno snose posledice odluka potpisanih između sindikata i Vlade RS;
  • nisu podložni manipulacijama niti od strane Vlade niti od strane sindikalnih centrala;
  • zbog prethodne činjenice predstavnici SVOS retko imaju priliku da se putem sredstava javnog informisanja obrate zaposlenima u visokom obrazovanju, jer pristup medijima, nažalost, imaju samo tzv. „državni“ (tj. poslušni) sindikati iz oblasti obrazovanja. Ipak, i pored ovog uslovno rečeno nedostatka;
  • SVOS je prepoznat kao dostojan predstavnik zaposlenih, ima reprezentativan broj članova i sve prepreke prelazi snagom argumenata, snagom i predanošću svojih rukovodećih struktura i snagom sopstvenog članstva.

Organi Sindikata

Predsednik Sindikata:    Prof. dr Maja Petrović
Zamenik predsednika Sindikata:    Doc. dr Jugoslav Joković
Sekretar Sindikata:    Snežana Kurćubić

Članovi Republičkog odbora Sindikata

  • Maja Petrović, predsednica SVOS
  • Jugoslav Joković, zamenik predsednika SVOS
  • Snežana Kurćubić, sekretar SVOS
  • Srđan Svrzić, Šumarski fakultet, Beograd
  • Lazar Kričak, Rudarsko-geološki fakultet, Beograd
  • Danko Jocić, Matematički fakultet, Beograd
  • Bojan Stamenović, Univerzitetska biblioteka "Nikola Tesla", Niš
  • Dragan Stojmenović, Akademija umetnosti u Novom Sadu
  • Slobodan Trajković, Medicinski fakultet u Novom Sadu
  • Golub Karaman, Građevinski fakultet, Subotica
  • Valentina Vrebalov, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad
  • Jovan Jovičić, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad
  • Mirjana Jovanović, Prirodno-matematički fakultet, Kragujevac

Članovi Nadzornog odbora Sindikata

  • Helena Vasić
  • Senka Vuković
  • Maja Đukić

Članovi Statutarne komisije Sindikata

  • Bojan Stamenović
  • Ivan Nešković
  • Miodrag Popović
  • Lazar Kričak
  • Dragan Stojmenović

Ciljevi i zadaci Sindikata

Programom rada Sindikata visokog obrazovanja Srbije obuhvaćene su sledeće oblasti:

  • Radno pravna zaštita
  • Zaštita materijalnog položaja zaposlenih
  • Osposobljavanje članstva za sindikalne aktivnosti
  • Povezivanje sa ostalim sindikatima u zemlji i inostranstvu
  • Klasične aktivnosti sindikata koje obuhvataju organizovanje komercijalnih usluga za članove

Svi pobrojani zadaci ostvaruju se na nivou pojedinih sindikalnih organizacija SVOS, kao i na nivou Republike. Na nivou sindikalnih organizacija u realizaciji zadataka komunicira se sa upravom visokoškolske ustanive, dok Republički odbor SVOS zadatke pod prvom i drugom tačkom realizuje u komuniciranju sa adekvatnim predstavnicima aktuelne Vlade, a ostale zadatke realizuje u kontinualnim aktivnostima svojih članova.


Radno pravna zaštita

Bolonjska deklaracija i zakonska regulativa

U stvaranju uslova za primenu Bolonjske deklaracije i određene zakonske regulative osnovano je očekivati korenite reforme na našim univerzitetima. Sve ove promene neminovno će zahtevati angažovanje Sindikata na zaštiti prava i interesa zaposlenih.
Od Vlade i resornog Ministarstva zahtevaćemo celovit model reforme na Univerzitetu sa jasno određenim oblicima, nivoima, dinamikom i potrebnim sredstvima.
Model reforme mora da bude definisan i konkretizovan po svim napred navedenim pitanjima i u pisanoj formi, sa potpisom i garancijom relevantnih činilaca, upućen na visokoškolske ustanove.

Kolektivni ugovori

Kolektivni ugovori su se primenjivali do 2001. godine. Donošenjem zakona o platama u državnim organima i javnim službama, Vlada Republike Srbije je jednostranom odlukom prestala da primenjuje kolektivne ugovore i oblast zarada uredila je uredbama. Postojeći sindikati u javnim službama nisu mogli ili nisu hteli da se organizovano i na pravi način bore protiv ovakvog ponašanja Vlade.
Ovaj Sindikat hoće i mora da povrati u primenu kolektivne ugovore. Zakon o radu daje velike mogućnosti za to. Koristićemo zakonske mogućnosti, kadrovski potencijal sa kojim raspolažemo i bićemo uporni da ovaj zadatak ostvarimo. Zalagaćemo se da se kolektivnim ugovorom ugovore veća prava za zaposlene nego što su u zakonu utvrđena kao i da se neka pitanja koja nisu regulisana u zakonu ugrade u kolektivne ugovore ako je to od interesa za zaposlene. Moramo da se izborimo da budemo ravnopravni pregovarači sa drugom stranom tj. sa Vladom Republike Srbije i resornim Ministarstvom u pogledu utvrđivanja cene rada, utvrđene dinamike isplate zarada i ostalih primanja po osnovu rada.
Naročitu pažnju posvetićemo pitanjima štrajka i minimuma procesa rada. Pravo štrajka, kao prvo, ne treba da bude predmet zakona i uredbe Vlade Republike Srbije već treba da bude predmet kolektivnog ugovora. Zakon treba samo da da pravnu osnovu za organizovanje štrajka a sva druga pitanja što se tiče konkretizacije i realizacije štrajka treba da budu uređena u kolektivnom ugovoru. Y tom smislu tražićemo od Vlade Srbije da se izmeni postojeđi Zakon o štrajku i da se Uredba o minimumu procesa rada stavi van snage. Minimum procesa rada takođe treba da bude regulisan u posebnom kolektivnom ugovoru. Sem ovoga, granske kolektivne ugovore treba dograditi u pravnom smislu, odnosno treba ih obaveznije postaviti i predviteti sankcije za neizvršljavanje preuzetih obaveza od strane učesnika kolektivnog ugovora.
U ostvarivanju ovih zadataka moramo prethodno da izgradimo strategiju našeg delovanja i nastupa prema Vladi i Ministarstvu kako bismo bili ravnopravni socijalni partneri i pregovarači. Dosadašnji pregovori koji su se uglavnom svodili na slušanje monologa ministara i dosadašnji protokoli u kojima se, uglavnom, prihvatalo ono što je u Vladi već odlučeno moraju, što se tiče našeg Sindikata, postati prošlost.

Komisija SVOS-a za zaštitu prava članova u postupku izbora u zvanja na visokoškolskim ustanovama

Ova Komisija SVOS-a formirana je radi zaštite od diskriminacije naših članova prilikom izbora u nastavnička i saradnička zvanja.
Naime, želja nam je da sprečimo zloupotrebe u postupku izbora u zvanje, kako se ne bi desilo, a nažalost postoje slučajevi u kojima se dešavalo, da se za različite kandidate za isto nastavno zvanje, na istoj visokoškolskoj ustanovi, primenjuju različiti kriterijumi za izbor u zvanje.
Osim toga, postoji i potreba za ujednačavanjem kriterijuma za izbor u isto nastavno zvanje na različitim visokoškolskim ustanovama.
Pravilnik o radu Komisije

Sa zahtevima da se u okviru SVOS oformi komisija ovog tipa (dalje u tekstu: Komisija), javljali su nam se članovi i ostali zaposleni na pojedinim visokoškolskim ustanovama već od januara 2009. Smatrali su i podnosili dokaze o tome, da su oštećeni u postupku izbora u zvanja a da je njihovom pogrešnom vrednovanju doprineo lični sukob i neslaganje sa nekim od uticajnih članova uprave, koji su svojom autoritarnom voljom (zlovoljom) uticali na konačnu odluku članova izborne komisije. Tome su svakakko doprinosili i neujednačeni kriterijumi za izbor u zvanja, bilo da se radi o različitim kriterijumima po fakultetima, bilo o mogućnosti da se na istom fakultetu isti kriterijumi nedosledno sprovode i različito tumače u zavisnosti od toga koji je kandidat u pitanju. Republički odbor SVOS-a je shvatio ozbiljnost problematike, nastojao da je prouči i detaljnije ispita.

Zaštita statusa državnih Univerziteta i fakulteta u Srbiji

U uslovima ekspanzije privatnih fakulteta, kad državni fakulteti od dotacije koje obijaju za obrazovni rad jedva preživljavaju, jedno od najvažnijih pitanja je finansiranje fakulteta. Ovo pitanje se mora temeljno i sveobuhvatno sagledati i ono ne sme više da se reguliše uredbom Vlade već Zakonom o finansiiranju visokoškolskog obrazovanja, u kojem kompetentnost nastavnog kadra i kvalitet nastave treba da budu glavni kriterijumi.
U tom smislu prvi zadatak Sindikata biće pokretanje inicijative kod Vlade Republike Srbije i resornog Ministarstva za donošenje Zakona o finansiranju visokog obrazovanja.

Zadatak 1

  • Praćenje postojeće relevantne zakonske regulative (ZOR, ZVO i dr.) kako bi se zakoni testirali i po potrebi korigovali – dopunili i/ili izmenili
  • Donošenje adekvatnog Posebnog kolektivnog ugovora (PKU) koji će obavezivati Vladu Srbije
  • Pritisak na Vladu Srbije da se donesu potrebni a nepostojeći zakoni i aktivno učešće Sindikata u procesu donošenja zakona
  • Pritisak na Vladu Srbije da se, umesto po uredbama, vlada po zakonima

Zadatak 2

Posebni kolektivni ugovor (PKU)

Poseban kolektivni ugovor koji potpisuje resorno ministarstvo sa reprezentativnim granskim sindikatima, bio je i ostao nepovoljan za zaposlene u visokom obrazovanju.
U poslednjim PKU kako za visoko, tako i za ostale nivoe obrazovanja, Vlada je čak otvoreno stala na stranu samo jednog sindikata, najposlušnijeg...
SVOS traži suštinske promene, rešenja koja će obavezivati Vladu kao poslodavca zaposlenih u javnom sektoru.
Osnovica za isplatu plata i koeficijenti kojima se definiše kompleksnost posla, ne moraju se, kao do sada, menjati po nekoliko puta godišnje samo zato da bi predstavnici reprezentativnih sindikata (kojima je sindikalno angažovanje jedini posao) imali kobojagi šta da rade, a Vlada da, opet kobojagi, poštuje sindikate... To su vrednosti koje se daju egzaktno odrediti i SVOS ima svoj predlog. Sindikalno angažovanje će i nakon toga biti potrebno, ako mu se osmišljeno i ozbiljno pristupi.
Sindikat mora postati i ostati prava kontrola svakoj vlasti. PKU za visoko obrazovanje to treba da potpomogne. SVOS će zajedno sa svojim članstvom, sada kad mu je konačno priznata reprezentativnot, dati predlog od opšte koristi dostojan članstva.


Zaštita materijalnog položaja zaposlenih

Ova oblast rada je osnovna obaveza Sindikata. Sindikat će materijalni položaj zaposlenih sagledavati sa aspekta svih relevantnih pokazatelja (cena rada, zarada, odnos zarada u višem i visokom obrazovanju i drugih zarada u javnom sektoru, državnim organima i svim oblastima koji zarade ostvaruju iz sredstava poreskih obveznika, ostala zakonska primanja, uslovi rada i dr.). Kao prvo, zahtevaćemo jedinstvenu osnovicu za isplatu plata u ukupnom obrazovanju (sada je osnovica u visokom i višem obrazovanju za 32 % niža od osnovice u osnovnom i srednjem obrazovanju), kao i usaglašavanje koeficijenata. O svim ovim pokazateljima izlazićemo u javnost, donosićemo određene zaključke, odluke i zahteve i upućivaćemo ih nadležnim organima i organizacijama. U izvršavanju ovih zadataka ostvarićemo kontakte i saradnju sa svim kompetentnim i odgovornim činiocima i koristićemo sve metode rada Sindikata.
Nećemo prihvatiti najavljena otpuštanja zaposlenih bez celovitog programa racionalizacije koji će sadržavati sve potrebne informacije i garancije Vlade Republike Srbije o pravima zaposlenih koji zbog racionalizacije ostanu bez posla.

Zadatak 1

1.1 Aktivnosti u okviru kojih je trebalo rešiti aktuelne probleme i to:
    - Postići jedinstvenu cenu rada u obrazovanju (postignuto)
    - Postići adekvatne koeficijente koji ne omalovažavaju zaposlene i usklađeni su sa koeficijentima u ostalim javnim službama (delimično postignuto, izjednačeni sa koeficijentima u ostalom obrazovanju, potrebno povećati koeficijente nenastavnog osoblja uopšte, u celokupnom obrazovanju)
1.2 Aktivnosti kojima treba postići adekvatno finansiranje u celini, realizovano kroz Zakon o finansiranju visokog obrazovanja iz javnih prihoda Republike, što je deo aktuelnog programa SVOS-a i program predsednika.

Zadatak 2

Zaštita materijalnog položaja zaposlenih, kroz adekvatnu zakonsku regulativu

U tri ključna koraka kojima se definiše finansiranje visokog obrazovanja kao javne službe, nastojanja i ciljevi SVOS-a su:
a) Učešće u budžetu – cilj SVOS-a je da bude u skladu sa evropskim standardima (dakle da umesto sadašnjih 0,67% BDP-a bude 1,2% BDP-a, što je evropski prosek)
b) Raspodela budžetskih sredstava visokoškolskim ustanovama - cilj SVOS-a je da se obezbedi racionalno i namensko trošenje; u tu svrhu treba doneti Zakon o finansiranju visokog obrazovanja, kao i novi kvalitetan Zakon o platama u javnim službama
v) Raspodela budžetskih sredstava unutar visokoškolskih ustanova opet tako da se obezbedi racionalno i namensko trošenje, a što se postiže sprovođenjem zakona navedenih pod b).

Nakon 35 promena Uredbe o koeficijentima i dve promene Uredbe o normativima i standardima uslova rada..., nakon 14 puta menjane osnovice za isplatu plata u periodu 2001-2008. godina, odnosno umesto tri zakona i dve uredbe, kojima se reguliše finansiranje visokoškolskog obrazovanja, SVOS predlaže Vladi Srbije da inicira donošenje Zakona o finansiranju visokog obrazovanja, odnosno, još bolje, Zakona o finansiranju javnih službi.
SVOS se zalaže za prava svojih članova koja im pripadaju već i po važećoj pravnoj regulativi, a ujedno zahteva promenu postojeće regulative, kako bi se u finansiranju visokog obrazovanja pronašao način koji, najsažetije rečeno, omogućava da se sredstva za finansiranje VO adekvatno odrede, a zatim racionalno i namenski utroše.

Akcije koje smo u SVOS-u preduzimali da bi se osnovice i koeficijenti u VO izjednačili sa istim parametrima za plate zaposlenih u OSO su:

Redovno praćenje stanja, analitički prikazi i u skladu sa njima redovno argumentovano dostavnjanje upozorenja resornim ministarstvima o nepoštovanju člana 104. Zakona o radu, koji garantuje jednaku zaradu za isti rad ili rad iste vrednosti, kao i obraćanje sredstvima javnog informisanja da bi se ukazalo na postojeći problem
Obraćanje Ustavnom sudu Srbije za zaštitu ustavnosti
Pripremljena knjiga sa dokumentacijom za tužbu zbog finansijske oštećenosti zaposlenih; o tome obavešteno Ministarstvo prosvete i prorektori za finansije
Septembra i oktobra 2007. organizovani štrajkovi u univerzitetskim bibliotekma Srbije
Redovno objavljivanje sačinjenih analiza o kršenju zakona na sajtu SVOS-a; rezultate su koristili naši članovi u svojim štrajkačkim zahtevima.


Osposobljavanje članstva za sindikalne aktivnosti

  • Realizacija prezentacije na mreži
  • Kontinuiran rad predstavnika SVOS-a u sindikalnim organizacijama SVOS-a
  • Organizovanje seminara u zemlji
  • Učestvovanje predstavnika na seminarima van zemlje
  • Obavezivanje učesnika seminara da prenesu stečena znanja onima koji ih delegiraju (direktno i/ili preko mreže)

Osposobljavanja

Za sve navedene aktivnosti neophodno je permanentno vršiti edukaciju članstva kako bi pregovaračka uloga Sindikata dobila što više na značaju. U tom cilju ćemo u narednom periodu organizovati seminare, savetovanja, tribine, okrugle stolove, stručne kolsutacije i sl. na određene aktuelne teme. Takođe, u okviru svakodnevnih aktivnosti koje imaju za cilj informisanje i edukaciju članstva, koristićemo sve mogućnosti savremenih informacionih tehnologija. Neophodno je realizovati sopstvenu WEB stranicu Sindikata univerziteta koja će biti korišćena i za dvosmernu komunikaciju: od sindikalnih predstavnika ka članstvu i obratno (preko tzv. foruma za razmenu mišljenja, informacija, predloga i dr.)

Informisanje

Pravovremena, potpuna i objektivna informisanost članstva o aktivnostima koje se vode u našem Sindikatu, drugim organima i Savezu preduslov su za jačanje sindikalnih aktivnosti na svim nivoima sindikalnog organizovanja. U tom cilju izgradićemo takav sistem informisanja koji će kontinuirano funkcionisati između sindikalnih organizacija, gradskih odbora i Sindikata. Sem toga aktivnosti Sindikata moraju biti poznate široj javnosti. Zbog toga će Sindikat praktikovati da u svom radu, kad proceni da su pitanja od većeg značaja, održavati konferencije za štampu, ili će se putem saopštenja obraćati sredstvima javnog informisanja. U te svrhe ćemo koristiti i mogućnosti savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija.


Povezivanje sa ostalim sindikatima u zemlji i inostranstvu

Učlanjivanje u internacionalne sindikate (delimično realizovano)
Potpisivanje ugovora o saradnji sa sindikatima u zemlji i okruženju (delimično realizovano).


Organizovanje komercijalnih usluga za članove

Organizovanje i realizacija različitih vidova turističkih aranžmana za članove, samostalno i u saradnji sa sindikatima iz zemlje i okruženja. U ovu aktivnost uključen je veliki broj članova (stalno ili povremeno) u okviru sindikalnih organizacija i na nivou gradskih odbora.


Za realizaciju pobrojanih zadataka i onih koji se dodatno jave potrebno je da Sindikat bude REPREZENTATIVAN I JAK a to znači:

  • Da u svom sastavu ima daleko više od 10% zaposlenih u grani (koliko je uslov za reprezentativnost po Zakonu o radu)
  • Da je dobro organizovan (Statut, Program, pravilnici o radu)
  • Na svim, a posebno na najvišem nivou, treba da ima rukovodstvo sposobno i obučeno, voljno da radi, tj. posvećeno i prosvećeno.

Istorijat

SVOS je osnovan 29. juna 2005. godine pod nazivom: SAMOSTALNI SINDIKAT VISOKOG I VIŠEG OBRAZOVANjA I STUDENTSKOG STANDARDA SRBIJE i pod tim nazivom sindikat je upisan u Registar sindikata 29. septembra 2005. godine.

Prvi pedsednik i osnivač SVOS-a bila je dr Gordana Bojković.

U Sindikatu obrazovanja Srbije (SOS), na primer, zaposleni u visokom obrazovanju (VO) zastupljeni su, u okviru Odbora za delatnosti univerziteta, sa manje od 4% od ukupnog broja članova tog sindikata.
U protokolima koji je SOS potpisivao sa predstavnicima Vlade zaposleni u visokom obrazovanju tretirani su u skladu sa brojnošću, odnosno, kako se to popularno kaže, služili su kao “moneta za potkusurivanje” (konstantno niža osnovica i konstantno niži koeficijenti), što je i iniciralo potrebu za osnivanjem novog sindikata, u kojem će zaposleni u visokom obrazovanju imati dostojnog predstavnika.
Osnovan je SVOS!

Naziv Sindikata

U periodu između osnivanja i upisa u registar usvojen je Zakon o visokom obrazovanju (“Sl. glasnik RS”, br. 76/2005), po kojem više škole, nakon akreditovanja u visoke, univerzitetske biblioteke i ustanove studentskog standarda, pored fakulteta i univerziteta, čine deo jedinstvenog visokoškolskog sistema Srbije. To je omogućavalo da se naziv Sindikata promeni u prikladniji i kraći, tj. u naziv: SINDIKAT VISOKOG OBRAZOVANjA SRBIJE, skraćeno SVOS.
Iako se promeni naziva moglo pristupiti odmah nakon upisa u Registar sindikata, na insistiranje pojedinih članova Republičkog odbora, odlučeno je da se nikakve promene formalne prirode ne prave pre nego što se utvrdi reprezentativnost Sindikata.

Utvrđivanje reprezentativnosti

Nepreciznost zakonske regulative kojom se reguliše postupak za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata, omogućila je da Odbor za utvrđivanje reprezentativnosti, tom činu, tj. prebrojavanju pristupnica, pristupi skoro dve godine nakon podnošenja zahteva.
Kad je rešenje 29. oktobra 2008. konačno doneto (objavljeno u „Službenom glasniku RS“ br.105/08), ministar prosvete Žarko Obradović “zaboravio je” da SVOS postoji kao reprezentativan sindikat i sa SOS potpisao Poseban kolektivni ugovor (PKU), opet (kao i prethodni potpisan od istih predstavnika) krajnje nepovoljan za sve zaposlene u visokom obrazovanju.
Mnoštvo neregularnih postupaka prema SVOS-u, od strane državnih organa, ima bar jednu dobru stranu: pokazuje da SVOS nije državi odan sindikat u situaciji kada država krši zakone, sindikalno rečeno, “nije državni sindikat”.

Promena naziva i promena Statuta

Na Vanrednoj skupštini, održanoj 25. marta 2009. godine u Novom Sadu konačno je umesto anahronog naziva: Samostalni sindikat visokog i višeg obrazovanja i studentskog standarda Srbije usvojen naziv: Sindikat visokog obrazovanja Srbije, zvanična skraćenica SVOS.
Usvojeni naziv odgovara onome što sindikat prema sastavu članstva zaista jeste, kao i realnom stanju u sindikalnom organizovanju u odnosu na Savez samostalnih sindikata Srbije (SSSS), kojem ne pripada.
Delegati Skupštine su istog dana usvojili i Statut Sindikata visokog obrazovanja Srbije.

Predstavnici SVOS-a

Svi predstavnici SVOS-a zaposleni su u visokškolskom obrazovanju (VO) i nisu profesionalno zaposleni u sindikatu te stoga:

  • direktno snose posledice odluka potpisanih između sindikata i Vlade RS.
  • nisu podložni manipulacijama ni od strane Vlade niti od strane sindikalnih centrala ...
  • Zbog rada na sopstvenim radnim mestima, predstavnici SVOS-a nemaju vremena da se u dovoljnoj meri direktno obraćaju zaposlenima, a pristup medijima nažalost imaju samo tzv. državni (tj. poslušni ) sindikati. Ipak, i pored ovog uslovno rečeno nedostatka
  • SVOS je prepoznat kao dostojan predstavnik zaposlenih, ima reprezentativan broj članova koji se konstantno povećava.

Prethodno sindikalno organizovanje zaposlenih u visokoškolskom obrazovanju na nivou Republike:

Sindikat univerziteta, viših škola, nauke, kulture i fizičke kulture Srbije (samo je nosio takvo ime, jer su ga nauka i kultura odavno napustile i osnovale sopstvene granske sindikate); kako Republički Odbor ovog Sindikata nije uspevao da na adekvatan način zastupa zaposlene u visokoškolskom obrazovanju, u procesu traženja pravog organizovanja, pristupili smo
Sindikatu obrazovanja Srbije, u okvirima kojeg je septembra 2003. osnovan Odbor za delatnosti univerziteta.

Pre prelaska u Sindikat obrazovanja Srbije (SOS) postigli smo, organizovanjem jednodnevnog štrajka upozorenja na univerzitetima u Novom Sadu i Beogradu (u okvirima gradskih odbora samostalnih sindikata Novog Sada i Beograda) i ogromnim pritiscima na Ministrstvo prosvete i Ministarstvo finansija, da se u junu 2003. izjednače koeficijenti zaposlenih u visokom obrazovanju sa koeficijentima zaposlenih u ostalom obrazovanju.Videćemo kasnije kako je i ovaj rezultat umanjen, na inicijativu SOS, kojem smo služili kao “moneta za potkusurivanje”.

Prvi pregovori u okviru SOS i istovremeno prvi znak da zaposlenima u visokom obrazovanju ni tu nije mesto, te da se mora tražiti bolje organizaciono rešenje ...

Nakon ulaska u Sindikat obrazovanja Srbije (SOS) u septembru 2003, 5. oktobra 2003, na jedinim pregovorima koje u naše ime nije vodio predsednik SOS, “odmrznuta” je osnovica u VO i uvećana za 18%.
Nakon tog povećanja osnovica u VO ostala je za “samo” 33 % niža od osnovice u ostalom obrazovanju. S obzirom na štrajkove koje su u to vreme organizovali budući osnivači SVOS-a, moglo se postići izjednačenje osnovica - da predsednik SOS, svojim poslušničkim stavom u odnosu na predstavnike Vlade, to nije sprečio.
Simptomatično je već tada bilo i to što se za zaposlene u visokom obrazovanju zalagao samo jedan od pet članova pregovaračkog tima SOS – sadašnji predsednik SVOS-a. Ostali su sve vreme “mudro”, tj. po nalogu, otćutali, pokazujući time iz kojih su razloga zaista ušli u SOS.
Pristajanje predstavnika SOS-a na zaključke Vlade po kojima je osnovica zaposlenih u visokom obrazovanju za 33 % niža od osnovice zaposlenih u osnovnom i srednjem obrazovanju, a koji se pri tome, kao da ih se i sama Vlada stidi, ne objavljuju ni na sajtu Vlade ni u “Službenom glasniku”, uz potpisavanje protokola o koeficijentima koji su za zaposlene istih kategorija u visokom obrazovanju ponovo postali i do 20% niži, nastavilo se i tokom 2004. i 2005. godine.

Ne mogavši da u okvirima SOS ostvarimo svoje ciljeve, 29. juna 2005. godine, mi koji nismo prihvatali protokole i dogovore na štetu svih zaposlenih u visokom obrazovanju, koji smo hteli sindikat u skladu sa vremenom i novim društvenim uslovima, sindikat bez demagogije i laži, sindikat koji nije sam sebi (tj. rukovodstvu) cilj, osnovali smo SVOS.
Prišli su nam i ostali sa nama oni koji ne pristaju na loša rešenja. Upravo u tome je snaga SVOS-a.


Organi Sindikata u prethodnim sazivima

Često postavljana pitanja

Kada je SVOS osnovan?
Odgovor:
Samostalni sindikat visokog i višeg obrazovanja i studentskog standarda Srbije (skraćeno: SVOS) osnovan je 29. juna 2005. godine. Članovi Sindikata obrazovanja Srbije (SOS) zaposleni u visokom i višem obrazovanju i studentskom standardu, koji su bili nezadovoljni time kako je interese zaposlenih u tim delatnostima zastupao SOS, napustili su SOS i osnovali poseban sindikat zaposlenih u pomenutim delatnostima. Sindikat je 29. septembra 2005. zvanično registrovan od strane nadležnog ministarstva.
[Napomena, 10.6.2009: Na Vanrednoj skupštini SVOS-a, održanoj 25. marta 2009, promenjeno je ime i donesen novi Statut SVOS-a. Novo ime SVOS-a je Sindikat visokog obrazovanja Srbije.]

Koji su ciljevi SVOS-a i kako nameravate da ih ostvarite?
Odgovor:
Ukratko, najvažniji ciljevi i način njihovog postizanja su:
Zaštita materijalnog položaja zaposlenih
Postići da zaposleni u visokom obrazovanju budu ravnopravno tretirani u odnosu na zaposlene u ostalim javnim službama (ista osnovica za obračun i isplatu plata u svim javnim službama, isti koeficijenti za iste kategorije zaposlenih, jedinstvena dobro izbalansirana lista koeficijenata za sve javne službe). Da bi se ovo postiglo osnivači SVOS-a su se, još 2002. godine, uključili u borbu za donošenje potrebnih zakona kojima će se definisati i regulisati finansiranje, počevši od izdvajanja sredstava u budžetu (procentualno učešće visokog obrazovanja u skladu sa evropskim standardima), preko raspodele izdvojenih budžetskih sredstava visokoškolskim ustanovama, do raspodele budžetskih sredstava unutar ustanova.
Radno pravna zaštita
Uz pomoć sindikata u ustanovi i, po potrebi, sindikata na višem hijerarhijskom nivou, obezbediti primenu i poštovanje zakona bilo da se radi o pojedincu, grupi, ili čitavoj našoj grani. Zbog svih nedostataka trenutno važećeg Posebnog kolektivnog ugovora za visoko obrazovanje (koji je na brzinu usvojen, bez učešća predstavnika našeg sindikata), a koji su delimično pomenuti u otvorenom pismu ministru prosvete, danom postizanja reprezentativnosti tražićemo da se usvoji kolektivni ugovor koji predloži SVOS, a koji ćemo prethodno objaviti na ovom sajtu, radi sprovođenja javne rasprave. [ Napomena, 10.6.2009: Aktivnosti oko Posebnog kolektivnog ugovora za visoko obrazovanje predstavljene su na posebnoj strani ovog sajta. Pogledajte... ] Osposobljavanje članstva za sindikalne aktivnosti
Neophodno je, jer se u ovo tzv. "vreme tranzicije", sprovode prave sindikalne aktivnosti, za koje je potrebno biti dobro informisan i dobro obučen. Efikasno sredstvo da se to postigne pružaju savremene informacione tehnologije, koje upravo koristimo kroz ovaj veb-sajt.

Zašto je radi ostvarenja tih ciljeva bilo neophodno osnovati poseban sindikat?
Odgovor:
U Sindikat obrazovanja Srbije (SOS) smo, kao sindikati novosadskog univerziteta, odnosno beogradskih univerziteta i viših škola, ušli u septembru 2003. godine. Pristupili smo mu jer smo verovali da će veći sindikat imati i veći uticaj na predstavnike vlasti, te da ćemo rešiti bar gorući problem, neadekvatno finansiranje zaposlenih u visokom obrazovanju. Međutim, nismo naišli na očekivanu podršku. Ispostavilo se, na žalost, da je praktično sve što smo postigli u okviru SOS-a postignuto, zapravo, našim aktivnostima pre ulaska u SOS, kroz upornu dvogodišnju borbu i pritisak na Vladu da se problemi u visokom obrazovanju reše. (Jedan od vidova te borbe bio je i štrajk, organizovan na Univerzitetu u Novom Sadu i na onim fakultetima Univerziteta u Beogradu čiji su sindikalni predstavnici danas aktivisti SVOS-a.) Videli smo da ni za naš osnovni zahtev, izjednačavanje osnovice plata u visokom i višem obrazovanju sa osnovicom plata u osnovnom i srednjem obrazovanju, u SOS-u, jednostavno, ne postoji podrška (nasuprot obećanjima u suprotno koja smo dobili prilikom pristupanja SOS-u). Videli smo da se za ostvarenje naših ciljeva moramo sami izboriti. Zato smo osnovali poseban sindikat. Osnovali smo ga jer ne pristajemo na loša rešenja, dobra samo za koristoljubive lične interese, a na štetu celokupnog članstva. Osnovali smo ga jer želimo trajna sistemska rešenja i u potpunosti smo spremni da se za njih borimo i da u njihovom donošenju aktivno učestvujemo. Ne pristajemo na manipulisanje članstvom, koje se, radi sitnih ličnih interesa, vrši u vidu neadekvatnih i protivzakonitih sporazuma sa predstavnicima Vlade (po tim sporazumima je visoko obrazovanje godinama bilo najlošije plaćena javna služba), kao i u vidu davanja polovičnih informacija, u suštini, dezinformacija. Novi sindikat visokog obrazovanja zna sve nedostatke sindikata koji smo napustili i kroz svoj Statut i Program, kao regulativni okvir za neophodne akcije, nudi nova rešenja i sasvim drugačiji pristup problemima.

Da li je SVOS reprezentativan sindikat?
Odgovor:
Sindikat visokog obrazovanja Srbije (SVOS) reprezentativan je u delatnostima visokog i višeg obrazovanja.
Rešenje o utvrđivanju reprezentativnosti objavljeno je u Službenom glasniku Republike Srbije broj 105/08 od 14. novembra 2008. godine (pogledajte rešenje). U periodu nakon donošenja rešenja o reprezentativnosti SVOS je promenio ime (tj. ne zove se više Samostalni sindikat visokog i višeg obrazovanja i studentskog standarda Srbije, pod kojim se imenom pominje u rešenju, nego Sindikat visokog obrazovanja Srbije) ali to ne dovodi u pitanje reprezentativnost SVOS-a, koji je nakon dokazane reprezentativnosti uvećao broj svojih članova.

Sedište SVOS-a je u Novom Sadu... Jeste li vi neki autonomaški sindikat?
Odgovor:
Predstavljajući SVOS, ovo smo pitanje često čuli na fakultetima u Beogradu, posebno na onim fakultetima čiji su sindikati ostali u SOS-u.
Zahtev da se Sindikat registruje podneli smo Ministarstvu za rad i zapošljavanje, navodeći, kao adresu Sindikata, adresu Sindikata beogradskih univerziteta i viših škola, a to je Dečanska 14, Beograd. Smatrali smo da je to najpraktičnije rešenje. Zaposleni i odgovorni u Ministarstvu za rad i zapošljavanje verovatno znaju iz kojih razloga nisu hteli da registruju naš Sindikat na toj adresi.
Zahvaljujući Savezu samostalnih sindikatu grada Novog Sada i opština, tj. njegovom izrazito vidovitom i korektnom predsedniku, gospodinu Dragu Đokiću, dobili smo saglasnost da adresa SVOS-a bude u Novom Sadu, Bulevar Mihaila Pupina 24; dakle, u zgradi Saveza samostalnih sindikata grada Novog Sada i opština nalazi se i Samostalni sindikat visokog i višeg obrazovanja Srbije (SVOS).
Naglašavamo, SVOS je isključivo sindikalna organizacija i jedine političke aktivnosti kojima se bavimo vezane su za poboljšavanje materijalnog i socijalnog položaja naših članova.

Da li je tačno da je SVOS zaslužan za izjednačenje osnovica u obrazovanju?
Odgovor:
Da, to je tačno. SVOS jeste zaslužan što je osnovica u visokom i višem obrazovanju izjednačena sa osnovicom u osnovnom i srednjem obrazovanju. SVOS se za izjednačenje izborio što neposredno, svojim direktnim akcijama, što na posredan način.
Obrazloženje
Jedinstvena osnovica u celokupnom obrazovanju jedan je od ključnih ciljeva osnivača SVOS-a još od 2002. godine, kada je osnovica u visokom i višem obrazovanju bila “zamrznuta” (uopšte nije povećavana skoro dve godine, što se može videti i iz Grafičkog prikaza kretanja osnovica počevši od novembra 2001). Da bi se postiglo izjednačenje, SVOS (tj. osnivači SVOS-a) je pristupio neposrednim akcijama, koje su išle u više pravaca:
Ukazivanje na problem nadležnim ministrima u Vladi Republike Srbije (još od 2002. godine – više detalja u pismu upućenom tadašnjem premijeru, Zoranu Đinđiću), stručnoj javnosti (npr. na skupu TREND – pogledajte odgovarajuće radove prezentovane 2006, odnosno 2007. godine) i najširoj javnosti (putem masovnih medija). Ukazivanje na moguća rešenja problema npr. kroz donošenje posebnog Zakona o finansiranju visokog obrazovanja; naši predlozi i drugih, još kompletnijih - sveobuhvatnih - rešenja pobrojani su u ovom komentaru).
Organizovanje štrajkova (u junu i oktobru 2003. godine; više detalja na strani za naše ranije aktivnosti) Sudske aktivnosti (Ove aktivnosti sprovođene su nakon osnivanja SVOS-a, 2005. godine. Uključuju našu inicijativu za ocenu ustavnosti, kao i obračun štete i najavu sudske tužbe, o čemu više detalja možete naći na strani sa analizom finansiranja).
Nakon štrajkova organizovanih 2003. godine postignuto je “odmrzavanje” osnovice u visokom i višem obrazovanju, tako da je ona od tada povećavana u istom procentu u kojem je povećavana osnovica u osnovnom i srednjem obrazovanju. Nismo bili zadovoljni takvim polovičnim “rešenjem”, zahtevali smo izjednačenje osnovica, ali kako u Sindikatu obrazovanja Srbije, kojem smo pripadali, nije bilo “sluha” za naše probleme bili smo prinuđeni da u junu 2005. godine osnujemo nov sindikat – Samostalni sindikat visokog i višeg obrazovanja i studentskog standarda Srbije (skraćeno: SVOS).
Po osnivanju SVOS-a, pored toga što smo dobili pravni osnov za pokretanje gorepomenutih sudskih aktivnosti, dobili smo i “manevarski prostor” za posrednu borbu za izjednačenje osnovica. Naime, time što smo se oformili i registrovali kao poseban sindikat, sindikat koji pemanentno uvećava broj svojih članova, i rukovodstvo Sindikata obrazovanja Srbije je, kako ga ne bi napustilo članstvo i prešlo u SVOS, bilo prinuđeno da se založi za izjednačenje osnovica. Time se na očigledan način pokazalo da je konkurencija potrebna i sindikatima. Konačno, udruženim naporima SVOS-ovih direktnih akcija, uz efekte SVOS-ovog posrednog delovanja, osnovice su, počevši od septembra 2007. godine, napokon i izjednačene. U tom smislu možemo s punim pravom reći da SVOS jeste zaslužan za izjednačenje osnovica u obrazovanju.

Zašto je onda osnovica na mom fakultetu niža od osnovice koju plaća država?
Odgovor:
Iz dva razloga. Prvo, zato što nije jedino bitna stvar to koliko je novca. Jednako je, naime, važno i na koji se način postojeća količina novca raspodeljuje. Osnivači SVOS-a ukazuju na to još od 2002. godine, kada su nadležnima u Vladi Srbije u više navrata, na žalost bezuspešno, skrenuli pažnju na pogubnost člana 43 Uredbe o normativima... kojim se određuje samo osnov po kojem fakulteti stiču budžetska sredstva, ostavljajući fakultetima punu slobodu da sami formulišu pravila raspodele tako stečenih budžetskih sredstava (pogledajte naš predlog za izmenu člana 43, izložen u pismu upućenom tadašnjem premijeru dr Zoranu Đinđiću). Na taj način je fakultetima dozvoljeno da smanje normu časova za predavanja, a dekanima da (ne)opravdano povećaju koeficijente pojedinim zaposlenima. Posledica toga je da neki od zaposlenih imaju veće plate nego što im, shodno pravilima sticanja, pripadaju. No, kako novca ima toliko koliko ima, ako neki uzmu više nego što im pripada, to znači da za ostale ostaje manje para nego što im, po pravilima sticanja, pripada, te će bar neki od njih nužno morati da dobiju manje plate nego što im pripadaju. To se odvija na taj način što je osnovica na tim fakultetima niža od osnovice koju plaća država, te će samim tim svi zaposleni kojima nije snižena norma časova, niti su im uvećani koeficijenti, dobiti manje plate nego što im pripadaju.
Drugi uzrok niže osnovice, specifičan za fakultete i više škole na teritoriji AP Vojvodine, je to što njima država (Republika Srbija) u ovom momentu [ pisano 2008. godine ] i ne plaća prema osnovici propisanoj Zaključkom 05 broj 120-1554/2008-4, usvojenim na sednici Vlade Srbije održanoj 17. aprila 2008. Naime, prema pomenutom Zaključku, koji (bi trebalo da) se primenjuje počevši od plate za mart, osnovica iznosi neto 2116,66 dinara, tj. za 5% je uvećana u odnosu na dotadašnju osnovicu, koja je iznosila neto 2015.87 dinara. Međutim, u potpunoj suprotnosti sa pomenutim Zaključkom, sredstva za isplatu plata zaposlenih na fakultetima i višim školama u Vojvodini, ne samo da nisu povećana za pomenutih 5%, nego su za oko 2% umanjena, tako da sada osnovica po kojoj država plaća u Vojvodini realno iznosi samo 1975,61 dinara... [ Napomena, 10.6.2009: Pomenuti problemi u finansiranju visokoškolskog obrazovanja u Vojvodini u 2008. godini, na koje je SVOS blagovremeno ukazivao nadležnim organima, ispravljeni su u novembru 2008, nakon rebalansa budžeta.
Napomena, 8.7.2011: Slična "greška" u ministarstvu mogla bi se ponoviti, zadesiti i druge fakultete u Srbiji. Zato je neophodno da svi mi u sindikatu budemo uvek budni i kontrolišemo da li poslodavac (u našem slučaju država, tj. njeni predstavnici i zastupnici: ministri, uprave fakulteta itd.) ispunjava svoje obaveze. ]
Sve u svemu, konačno rešenje za finansiranje visokoškolskog obrazovanja nije uredba o finansiranju (koje se čak i ne zove tako, mada to jeste) koju donosi grupa ljudi bez javne rasprave, niti su to uredbe o koeficijentima, koje se donose po nekoliko puta godišnje, opet van javnosti i javnih rasprava, uvek na korist jednih i štetu drugih, još manje su to zaključci koji se čak i ne objavljuju u Službenom glasniku Republike Srbije. Rešenje mora biti sistemsko, zasnovano na posebnom Zakonu o finansiranju visokog obrazovanja, ili pak Zakonu o platama u javnim službama, o čemu smo govorili i u ovom komentaru i kroz čitav sindikalni angažman počevši od 2002. godine pa do danas.

U stvari, zašto je uopšte potrebno da budem član sindikata?
Odgovor:
U najkraćem: Zato što zaposleni (u bilo kojoj javnoj službi, pa i u visokoškolskom obrazovanju) koji nisu članovi sindikata nemaju nikakvog uticaja na ljude koji sa nadležnim ministrima Vlade Srbije pregovaraju o visini plata svih zaposlenih, pa i onih koji nisu članovi sindikata.
Obrazloženje
Kako je to detaljnije objašnjeno u analizi finansiranja, plate zaposlenih u svakoj od javnih službi, pa i u državnom školstvu, određuju se na osnovu osnovice i koeficijenata koje donosi Vlada Srbije u skladu sa dogovorima koji su prethodno postignuti sa reprezentativnim granskim sindikatima. (Na teritoriji Srbije reprezentativni su oni granski sindikati u koje je učlanjeno najmanje 10% od ukupnog broja zaposlenih u odgovarajućoj “grani”.) Tako donete osnovice i koeficijenti primenjuju se, zatim, na sve zaposlene iz odgovarajuće javne službe, bili oni članovi sindikata ili ne.
Očigledno je da ako niste član sindikata nemate mogućnost da utičete na formulisanje stavova i zahteva koje će rukovodstvo sindikata zastupati u pregovorima sa Vladom Srbije. Na žalost, kako pokazuje iskustvo osnivača SVOS-a, to još uvek ne znači da ako jeste članovi reprezentativnog sindikata automatski imate takav uticaj, niti da imate mogućnost da utičete da se reše makar samo oni osnovni problemi, radi čijeg rešavanja ste se, prvenstveno, i priključili sindikatu. Naime, mi, osnivači SVOS-a, smo se u septembru 2003. godine bili priključili Sindikatu obrazovanja Srbije (SOS), u nadi da ćemo se u okviru jednog moćnog sindikata, sa velikim brojem članova, lakše izboriti za ispunjenje našeg osnovnog cilja, a to je jedinstvena osnovica za isplatu plata (da ne bude osnovica za visoko i više obrazovanje niža od osnovice za osnovno i srednje obrazovanje) i isti koeficijenti za rad iste vrednosti. U momentu pristupanja SOS-u od njegovog predsednika dobili smo obećanje pune podrške u realizaciji našeg osnovnog cilja. Na žalost, za gotovo dve godine koliko smo dugo bili članovi SOS-a, apsolutno nikakvu podršku od njegovog predsednika nismo dobili. Samo raznorazne izgovore kojima je argumentovana navodna nemogućnost ostvarenja našeg cilja. Videvši da smo pogrešili pristupivši SOS-u, u junu 2005. iz njega smo istupili i 29. juna 2005. osnovali SVOS, poseban granski sindikat zaposlenih u visokom i višem obrazovanju i studentskom standardu. Napustivši SOS znali smo da ne možemo ništa postići prostim “učaurivanjem” u naše sindikalne organizacije na fakultetima i višim školama, da se moramo udružiti u sopstveni granski sindikat, pa makar u prvo vreme i ne bili reprezentativni. Jer, suočen sa pojavljivanjem konkurencije, SOS je, kako bi sačuvao članstvo, konačno počeo da ostvaruje “nemoguće ciljeve”. Pa je tako, odmah po osnivanju SVOS-a, ekspresno izjednačena osnovica u studentskom standardu sa osnovicom u osnovnom i srednjem obrazovanju i učeničkom standardu. Zatim je u junu 2006. godine osnovica za visoko i više obrazovanje povećana za 16%. Izdejstvovano je njeno postepeno povećanje kako bi se i ona, najzad, od septembra 2007. godine, izjednačila sa osnovicom u osnovnom i srednjem obrazovanju. SVOS je, naravno, zadovoljan što je Vlada Srbije počela da obraća pažnju i na visokoškolsko obratovanje. Ono sa čime nismo i ne možemo biti zadovoljni jeste i činjenica da osnovica nije izjednačena još 2005. godine, s obzirom da su nakon donošenja novog Zakona o radu (donet u martu 2005. godine) postojali svi zakonski preduslovi za to. U tom smislu smo kod Ustavnog suda Srbije pokrenuli inicijativu za ocenu ustavnosti i zakonitosti, kako bismo zaštitili prava svog članstva na jednaku zaradu.
Međutim, sve ovo što ipak jeste postignuto najverovatnije ne bi bilo postignuto da smo 2005. godine, nakon što smo napustili SOS videvši da on ne radi ništa na rešavanju naših problema, rezignirano digli ruke od svega, “učaurili” se u sindikalnim organizacijama na našim fakultetima, ne učestvujući više u radu bilo kakvog granskog sindikata, ili se, pak, zgađeni čitavom situacijom, jednostavno sasvim iščlanili iz sindikata. SOS tada ne bi imao praktično nikakvu konkurenciju, pa najverovatnije, kao ni tokom prethodne dve godine (od 2003. do 2005), ništa ne bi ni radio. Nasuprot tome, suočen sa konkurecijom u vidu našeg sindikata bar je nešto uradio, stvari su se ponovo pokrenule sa mrtve tačke. (Prvi put su bile pokrenute 2003. godine, o čemu se više detalja može naći na stranici o našim ranijim aktivnostima, u odeljku o značajnijim aktivnostima osnivača SVOS-a u periodu pre osnivanja SVOS-a.) Sve u svemu, konkurencija je, očigledno, potrebna i sindikatima!
Zaključak
Jedini način da se ljudi koji sa nadležnim ministrima Vlade Srbije pregovaraju o visini plata svih zaposlenih (pa i o visini plata onih zaposlenih koji nisu članovi sindikata) nateraju da zaista rade na povećanju plata zaposlenih jeste da što veći broj zaposlenih bude član nekog od aktivnih granskih sindikata. (SVOS je jedan od aktivnih granskih sindikata u oblasti visoškolskog obrazovanja; u ovoj grani postoje i neki granski sindikati koji praktično postoje samo “na papiru”, tj. nisu aktivni.) Ako ste se, nezadovoljni (ne)radom postojećeg sindikata, iščlanili iz sindikata, ili mu nikad niste ni pristupili, možda imate “čiste ruke i mirnu savest”, ali svakako nemate nikakav uticaj na ljude koji pregovaraju o visini i vaše plate. Isto tako, ako ste član sindikalne organizacije (na fakultetu ili višoj školi) koja nije član nijednog granskog sindikata (kakva je, npr., sindikalna organizacija Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu), takođe nemate nikakav uticaj na pregovarače. Jedini način da utičete na njih jeste da budete član nekog od aktivnih granskih sindikata (tj. da je sindikalna organizacija na vašem fakultetu ili višoj školi članica takvog granskog sindikata). U obrazloženju našeg odgovora na ovo pitanje možete videti neke od razloga iz kojih smatramo da bi pri odabiranju u koji od aktivnih granskih sindikata da se učlanite trebalo da se opredelite za SVOS.

U redu. Na koji način mogu postati član SVOS-a?
Odgovor:
Ovu problematiku razrešava član 207 Zakona o radu, koji glasi:
(1) Zaposleni pristupa sindikatu potpisivanjem pristupnice.
(2) Poslodavac je dužan da zaposlenom koji je član sindikata na ime sindikalne članarine odbije iznos od zarade na osnovu njegove pismene izjave i da taj iznos uplati na odgovarajući račun sindikata.
Napomena: Na ovom sajtu dat je obrazac za Izjavu o pristupanju sindikatu tzv. PRISTUPNICA.

Ako postanem član SVOS-a, a sada sam član sindikalne organizacije koja mu ne pripada, da li ću onda morati da plaćam duplu sindikalnu članarinu?
Odgovor:
Pristupanjem Sindikatu visokog obrazovanja Srbije prema Statutu SVOS-a postajemo članovi gradskih sindikata u univerzitetskim centrima Srbije, koji su način teritorijalnog organizovanja. Nemoguće je istovremeno biti član SVOS-a i član sindikalne organizacije koja mu ne pripada. Dakle, ili SVOS ili neki drugi granski sindikat. Stvar izbora. U svakom slučaju, nema razloga za bojazan od plaćanja duple članarine.

Na koji način sindikalna organizacija čiji sam član može pristupiti SVOS-u?
Odgovor:
Sindikalna organizacija u celini pristupa SVOS-u tako što SVOS-u pristupaju svi njeni članovi potpisivanjem pristupnica, tj. ličnim izjašnjavanjem.

Koji je postupak da se registruje nova sindikalna organizacija koja pristupa SVOS-u?
Odgovor:
Ministar rada, zapošljavanja i socijalne politike donosi Pravilnik o upisu sindikata u registar. Prečišćen tekst Pravilnika, kao i ostala dokumenta potrebna za registraciju, možete naći na našem sajtu, na stranici Dokumeta za registraciju sindikata.